Kultura

22. izdanje Human Rights Film Festivala donosi najbolje art filmove iz 2024.

Novo, 22. izdanje Human Rights Film Festivala održat će se od 2. do 7. prosinca u Kaptol Boutique Cinema, Kinu Kinoteka te mikro-kinu MaMa. HRFF ove godine donosi tridesetak igranih, dokumentarnih i eksperimentalnih filmova, među kojima se nalaze najvažniji art house filmovi prikazani ili nagrađeni na najznačajnijim svjetskim filmskim festivalima koji su obilježili tekuću filmsku godinu.

. . .

Novo, 22. izdanje Human Rights Film Festivala održat će se od 2. do 7. prosinca u Kaptol Boutique Cinema, Kinu Kinoteka te mikro-kinu MaMa. 
HRFF ove godine donosi tridesetak igranih, dokumentarnih i eksperimentalnih filmova, među kojima se nalaze najvažniji art house filmovi prikazani ili nagrađeni na najznačajnijim svjetskim filmskim festivalima koji su obilježili tekuću filmsku godinu. 

Festivalski program, među ostalim, uključuje iščekivani novi film talijanskog redatelja Luce Guadagnina, Queer. Riječ je o adaptaciji kultne novele Williama S. Burroughsa iz 1985. godine, a prati priču američkog emigranta, ratnog veterana Williama Leeja, koji 1950-ih godina u Mexico Cityju započinje vezu s mlađim muškarcem. Glavnu ulogu tumači Daniel Craig, čiju su izvedbu kritičari proglasili najboljom u karijeri. Queer je premijerno prikazan u konkurenciji Venecijanskog filmskog festivala, dok je Craig nominiran za nagradu European Film Awards u kategoriji najboljeg muškog glumca. Guadagnino naslovni queer tretira kao višestruko odbacivanje normativnosti, ono filmskih očekivanja, kao i rodnih uloga, dok se prepoznatljive zavodničke manipulacije u ovom slučaju transponiraju na isti spol, u Meksiku pedesetih - mjestu idealnom za slobodno prepuštanje tjelesnim užicima i senzualnosti potaknutoj opijatima. Potpuno u skladu s predloškom na koji se oslanja, figurom Burroughsa i ulogom u kulturi koju posljedično zadobiva, Guadagnino ne preže od groteske i autoironije, tvoreći atmosferu odgovarajuću ambivalentnim stanjima Leeja. 

Igrani film Ljubav u Mumbaiju (All We Imagine as Light) autorice Payal Kapadie, prvi je indijski film nagrađen Grand Prixem na canneskom filmskom festivalu, čime je Kapadia ujedno prva nagrađena indijska redateljica. Postavivši kameru u srce vreve, susreta i prolaza Mumbaija, Kapadia istraživanje gesti unutar repetitivnih radnji i ekspanziji otuđujućih modela egzistencije, zaustavlja na tri junakinje, redom povučene zaposlenice bolnice, koje suživot veže i izvan radnog okruženja. Dok želje, ambicije i proturječna poimanja junakinja interferiraju na pripovjednoj razini, u prvi plan izbijaju društvene anomalije, stvarni pokretači nesigurno motiviranih postupaka. Ljubav u Mumbaiju jednako locira društvene nejednakosti i klasnu nepropusnost, u indijskom društvu tradicionalno ukorijenjenu, da bi je globalni sveprožimajući sustav dodatno potencirao, kao što uvodi suptilnu feminističku perspektivu potrage za autentičnim vezama i formiranja poticajnih zajednica u društvu permanentne nesigurnosti i mijene. 

Sjeme svete smokve (The Seed of the Sacred Fig) film je renomiranog iranskog filmaša Mohammada Rasoulofa nagrađenog Specijalnom nagradom žirija u Cannesu i onom Fipresci žirija. U središtu radnje je Iman koji nakon što dobije promaknuće u suca, biva izložen snažnim političkim pritiscima, a njegova obitelj ulazi u središte pažnje. Riječ je o uznemirujućoj i potresnoj kombinaciji drame i trilera u kojoj je Rasoulof iznimno kritičan prema totalitarnom teokratskom režimu Irana. Kompleksna je to obiteljska drama o apsurdnim zakonima, mizoginiji tamošnjeg sustava i policijskoj državi koja apsolutno sve pokušava držati pod kontrolom što je moguće održati samo uz kooperaciju s podređenima. Film je snimljen tajno, što je za iransku kinematografiju već uobičajeno, a predstavlja daljnje sredstvo raspačavanja snimaka proizašlih iz srži građanskog otpora. Osim spomenutih nagrada, Sjeme svete smokve ovjenčan je brojim drugim priznanjima poput Nagrade ekumenskog žirija u Cannesu, nagradom Krzysztof Kieslowski za najbolji film u Denveru, Nagradom publike u Sydneyju i San Sebastiánu i mnogima drugima. 

Festivalski program uključuje i novi film nagrađivanog kineskog autora Jia Zhangkea, Nošeni plimom (Caught By The Tides), koji se temelji na snimkama tijekom 22 godine, od kojih su neke iz redateljevih prethodnih filmova, u impresionističkom nelinearnom spoju fikcije i nefikcije. Kroz ljubavnu priču dvaju junaka, prolazeći kroz sve svoje prošle filmove, Jia Zhangke daje epski pogled na romantičnu sudbinu svoje vječne heroine, Qiaoqiao. Obuhvaćajući 22 godine zemlje koja prolazi kroz duboku transformaciju, film daje novu perspektivu pogleda na suvremenu Kinu, kao i individualna iskustva pod turbulentnim emocionalnim i društvenim promjenama. Film je, među ostalima, osvojio nagradu kritike za najbolji međunarodni film u São Paulu, a bio je i u konkurenciji za Zlatnu palmu.
Pored navedenih, ovogodišnji Human Rights Film Festival uključuje i već najavljene filmove: Mariu čileanskog redatelja Pabla Larraina, Phantosmiu najznačajnijeg filipinskog nezavisnog redatelja Lava Diaza, film Youth (Hard Times), središnji dio dokumentarne trilogije Wanga Binga, jednog od najznačajnijih imena svjetske dokumentaristike danas. 22. Human Rights Film Festival donosi i dvije retrospektive: onu redateljice Kelly Reichardt, koja spada u sam vrh svjetskog filma, a koja uključuje pet filmova, kao i program palestinskog redatelja i producenta Kamala Aljafarija koji donosi svih njegovih osam filmova. 
Osim filmskog, festival uključuje i popratni, diskurzivni program koji za cilj ima otvoriti aktualne društveno političke teme. Human Rights Film Festival nastaje u organizaciji organizaciji Multimedijalnog instituta (MaMa) i Udruženja za razvoj kulture “URK” (Močvara). Ulaz na kompletan program je besplatan, uz prethodno preuzimanje ulaznica na blagajnama kina. 

. . .

hr24.news

Autor s portala hr24.news