Repertoarno mikro-kino MaMa koje je otvoreno protekle jeseni, nastavlja s radom i za svibanj i lipanj priprema recentne radove Agnieszke Holland, Avija Mograbija i Lukasa Dhonta. Program u kinu MaMa održavat će se nadalje svakog četvrtka u 19 sati.

Repertoarno mikro-kino MaMa koje je otvoreno protekle jeseni, nastavlja s radom i za svibanj i lipanj priprema recentne radove Agnieszke Holland, Avija Mograbija i Lukasa Dhonta. Program u kinu MaMa održavat će se nadalje svakog četvrtka u 19 sati. 

 Program počinje u četvrtak 29. svibnja i to uz film Skraćeni priručnik za vojnu okupaciju: Prve 54 godine, dokumentarac  čuvenog filmaša Avija Mograbija, poznatog po tematiziranju sukoba Izraela i Palestine. Gradivni elementi filma su svjedočanstva 38 izraelskih vojnika, većinom, ali ne svi, niskog do srednjeg ranga, okupljenih u sklopu projekta Prekid tišine, koji od 2004. prikuplja iskaze veterana oružanih snaga kako bi dokumentirao djelovanje izraelskih okupacijskih snaga na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, od 1967. do danas. Film je kronološki raspoređen u poglavlja, a Mograbi daje uvod u svaki dio, obraćajući se gledatelju izravno, nalik i učitelju i pripovjedaču. Mograbi započinje s ratom iz 1967. i Rezolucijom UN-a 242, koja je trebala postaviti temelje za izraelsko povlačenje s okupiranih teritorija, ali je sustavno ignorirana ili namjerno misinterpretirana. Zatim pažljivo prati različite strategije koje su Izraelci koristili kako bi postali de facto vlasnici zemlje, istovremeno destabilizirajući i podjarmljujući njezino stanovništvo.

 
 Kao što dokumentarac otkriva, ova vojna okupacija - najduža u modernoj povijesti - nikada nije bila zamišljena kao privremeno rješenje prije pregovaranja o pravednom miru, već kao namjerna politika osiguranja potpunog izraelskog vlasništva.

Prvi četvrtak u lipnja (5. lipnja) na programu kina MaMa bit će prikazan novi, drugi film belgijskog redatelja i scenarista Lukasa Dhonta, Blizu, koji je premijerno prikazan u glavnom natjecateljskom programu Cannesa i dobitnik je festivalskog Grand prixa, druge najvažnije nagrade. Također, nominiran je za Oscara i Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma, a osvojio je više od 30 različitih nagrada i priznanja na filmskim festivalima diljem svijeta.

U ovom uratku Dhont opet istražuje emocionalni teror koji definira tranzicije i razvoj queer i trans osoba. Dok je njegov debitantski film iz 2018., Djevojka, bio studija lika rodno disforične studentice baleta, Blizu istražuje univerzalnije kulturalne diktate rodnih normi. Međutim, Blizu nije toliko film o queer djeci koliko o queer karakteru djetinjstva. To jest, o erotskim ambivalentnostima i osjećajima izvan racionalne kontrole koji strukturiraju dječje živote i koje odrasli toliko naporno pokušavaju kazniti ili ignorirati. 

U središtu priče je dvoje 13-godišnjaka, nerazdvojnih prijatelja koji provode bezbrižno ljeto djetinjstva u igri, druženju i trčanju kroz polja ruralne Belgije. Njihova bliskost tipična je za djecu koja su odrasla zajedno i njihov odnos čini se da će trajati zauvijek, no već jedna uobičajena promjena – kakva je prelazak iz osnovne u srednju školu – može stvari pomaknuti iz temelja.  

U četvrtak, 19. lipnja na rasporedu je poljski igrani film Zelena granica Agnieszke Holland koji prati obitelj izbjeglica iz Sirije, učiteljicu engleskog iz Afganistana i graničara koji se tijekom najnovije izbjegličke krize u Bjelorusiji susreću na ničijoj zemlji na granici Poljske i Bjelorusije. Poput Ide Pawela Pawlikowskog, moralna ozbiljnost i ukupna izvrsnost Zelene granice podsjećaju na vrhunac poljske kinematografije nakon Drugog svjetskog rata. Nije to iznenađenje jer su Agnieszku Holland mentorirala dva majstora te renesanse, Andrzej Wajda i Krzysztof Zanussi. Elokvencija crno-bijele kinematografije Tomeka Naumiuka doprinosi stalnoj briljantnosti njezina vizualnog stila fluidnim pokretnim kompozicijama i evokativnim prikazima prirode. Film je nominiran za nekoliko Europskih filmskih nagrada i premijerno prikazan u Veneciji, gdje je osvojio Posebnu nagradu žirija. unatoč pritiscima konzervativne poljske vlade i pokušajima zabrane distribucije, film je postao neočekivani kino hit. 

Mikro-kino MaMa naslanja se na 25-godišnji kontinuitet filmskih programa Multimedijalnog instituta, najprepoznatljivijih kroz Human Rights Film Festival, kao i programe i aktivnosti jednako dugovječnog programa Vizualni kolegij. Redovne projekcije održavat će se četvrtkom, a repertoar kina koncipiran je kroz dva smjera: aktualnu autorsku produkciju te kroz “klasičniji” kurirani program, vezan uz autorske cikluse, obilježavanje značajnih godišnjica i slično. Također, pored redovnih projekcija, povremeno će biti organizirane projekcije ciljane za specifične populacije: prije svega za rastuću migrantsku zajednicu kao i djecu. Ulaz na kompletan program je slobodan.