Priča o Siljanu novi je dokumentarac redateljice Tamare Kotevske, nominirane za Oscara za film Medena zemlja (2019.) - kroz neobičnu priču o odnosu čovjeka i ranjene ptice, riječ je o slojevitoj filmskoj meditaciji o povezanosti ljudi i prirode, o upornosti, gubitku i sposobnosti suosjećanja.

Priča o Siljanu novi je dokumentarac redateljice Tamare Kotevske, nominirane za Oscara za film Medena zemlja (2019.) - kroz neobičnu priču o odnosu čovjeka i ranjene ptice, riječ je o slojevitoj filmskoj meditaciji o povezanosti ljudi i prirode, o upornosti, gubitku i sposobnosti suosjećanja. Priča o Siljanu premijerno je prikazana na Human Rights Film Festivalu u prosincu, dok u siječnju u okviru Restart Labela kreće u distribuciju: film će biti prikazan u Dokukinu Zagreb 28. i 30. siječnja te 2. veljače, a 29. siječnja u kinu Kinoteka te mikro kinu MaMa te kasnije i u ostalim kinima diljem Hrvatske. 

U središtu filma nalazi se priča o životu makedonskog poljoprivrednika, paradigmatskom za mnoge u ruralnim zajednicama čija se svakodnevica — od obrađivanja zemlje i prodaje uroda do nastojanja da prežive — pretvara u tihu borbu protiv političkog sustava zapostavljanja, institucionalne nebrige i postupnog uništavanja prirodnih resursa.

Nikola, poljoprivrednik koji se bori s oštrom stvarnošću novih vladinih politika, ne može prodati svoje proizvode, pa čak niti svoju zemlju. Kada njegova obitelj ode u potrazi za boljim životom u inozemstvo, on prihvaća posao radnika na odlagalištu otpada, gdje susreće ozlijeđenu bijelu rodu Siljana. Dok njeguje pticu, stvara se neobična veza između čovjeka i životinje. Rezultat je duboko dirljiv film koji se dotiče klimatskih promjena, ekonomskih migracija, otpornosti i tihe moći povezanosti.

Film gradi svoj emocionalni ritam kroz prizore— kroz pokrete ruku koje sade, svjetlost zore koja se lomi o obrise brda, kroz vizuru roda na nebu. Kroz naraciju koja priziva makedonsku narodnu priču o Siljanu, mladiću pretvorenom u rodu zbog očeva prokletstva, Kotevska uspostavlja promišljenu paralelu između mitološkog i suvremenog — između sina koji bježi od naslijeđenog tereta rada i današnjeg čovjeka kojemu isti taj rad postaje nedostižan zbog strukturalnih ograničenja i nefunkcionalnosti šireg političkog sistema. Ta mitološka dimenzija pruža filmu lirsku kvalitetu magičnog realizma, pretvarajući svakodnevni rad u metaforu o preobrazbi i preživljavanju. Precizno oblikovanom fotografijom film ostvaruje vizualno iskustvo koje nadilazi okvire klasične dokumentaristike — kamera, iako nenametljivo prisutna, djeluje iznimno svjesno, strpljivo bilježeći svakodnevicu s izraženim osjećajem za ritam i poetsku suptilnost prizora. Iako, unatoč bogatoj lirici i poetskoj vizualnosti, Kotevska ostaje čvrsto usidrena u stvarnosti makedonskog ruralnog prostora, zadržavajući autentičnost i socioekonomsku konkretnost prikazanog svijeta. U toj ravnoteži između stvarnog i mitskog, film pronalazi svoj emocionalni vrhunac.

 Priča o Siljanu je poetska oda ljudskoj izdržljivosti i povezanosti s prirodom, film koji u jednostavnim prizorima pronalazi univerzalnu istinu o potrebi za pripadanjem i suosjećanjem.

Pored redateljice Tamare Kotevske, filmsku ekipu čine direktor fotografije Jean Dakar, 

montažer Martin Ivanov, glazbu potpisuju Joe Wilson Davies i Hun OukPark, zvuk Aleksandar Proti, dok su producenti Anna Hasmi, Tamara Kotevska i Jean Dakar. Distribucija se održava uz podršku Kulturno informativnog centra Republike Sjeverne Makedonije u Zagrebu.