Otvorenje izložbe Siniše Rebreskog u Galeriji Prica - TIHE SLIKE kojih neće biti jučer jer ih nije bilo ni sutra

"Svijet oko nas nestaje. Nekad se u trenu promijeni njegovo lice, a nekad nas obmanjuje dugom sporom transformacijom. Jedno je sigurno, trenutak koji sad živimo nikad neće potrajati. Budućnost još nemamo, a prošlost se izgubila. Postoji samo trenutak, koji ne možemo zadržati." Započinjem ovaj tekst citatom samog autora Siniše Reberskog, jer ponajbolje pogađa u srž likovnosti njegovog recentnog ciklusa radova objedinjenih pod nazivom "Tihe slike". S obzirom da Siniša Reberski cijeli život iznimno duboko osjeća prirodu upravo ona postaje njegov primarni medij komunikacije sa svijetom, ali i sa samim sobom. Život u urbanim sredinama ispunjen je kontinuiranim kaosom i bukom stoga ne čudi potreba pojedinca za bijegom u prirodu koja danas predstavlja jedno od rijetkih područja tišine. Ona postaje duševna hrana i mjesto koje omogućava ponovni susret sa samim sobom. Siniša Reberski najneposrednije vidi i osjeća svijet u tišini kojom odzvanjaju skriveni zakutci prirode. Tišina je ključna nit poveznica između autorovog boravka u prirodi i kasnijeg stvaralačkog procesa koji se odvija u ateljeu. Ona postaje nužan katalizator koji produbljuje koncentraciju i olakšava prisjećanje umno i emocionalno zabilježenih kadrova koji se materijaliziraju u radu autora. Susret s bojom i papirom odvija se daleko od mjesta gdje su upamćeni kadrovi iz prirode, ali je upravo ozračje kontemplativne tišine ono što povezuje prirodno i radno okruženje. 

Sklad linija i formi te bogatstvo dubokih boja iz prethodnog ciklusa "Album mentalnih fotografija" nastavlja se i u aktualnom ciklusu, dok dominacija horizontalnih formata biva povremeno prekinuta akcentima okomitih prikaza gorostasnih stabala. Nevjerojatna moć transformacije odvija se tijekom stvaralačkog procesa i počiva na činjenici da autor iz jednog, naizgled posve običnog, prizora apstrahira svu onu ljepotu, čar, bogatstvo i misteriju prirode koju potom bilježi na površini papira u tehnici koju najviše osjeća svojom. Akvarel autoru dolazi prirodno, on mu ne pruža otpor već maksimalno surađuje što je razvidno kroz ostvarivanje neposredne izražajnosti, osebujnog sklada boja i gradnju kompozicije putem strukture bilja i drveća. Misterij dočarane stvarnosti otkrivamo kroz noćne prikaze pojedinačnih stabala i šuma koje istovremeno ukazuju na britkost crteža, slobodu mrlje i oblike koji se sve više rasplinjuju u konglomeracije čudnovatih oblaka. "Visoko iznad mene u noći pinija s urednom glasnom figurom" monokromatski je prikaz dijagonalnog rasta stabla pinije čija stremljenja prate i vlati trave u njezinom podnožju. Smaragdno zelena boja poslužila je kao izraz svih mogućnosti akvarela – od precizno definiranih vlati trave, preko naglašene obrisne linije stabla pa sve do krajnje ekspresivne, bogate i mrljasto dočarane krošnje pinije. Istovremeno profinjeno i snažno, stablo je prikazano u svojoj punoj raskoši i bogatstvu, ali bez nepotrebnog razmetanja. Linije, mrlje i plohe dolaze do izražaja zahvaljujući gotovo neprimjetnom tonskom niveliranju neutralne pozadine koja s dijagonalom stabla ostvaruje dubinu prikaza. Slična kompozicija, ali posve drugačijeg ugođaja prisutna je u radu "Ta je visoka vitka djevojka plesala na glazbu iz daljine". Slika budi reminiscenciju na tradiciju japanskih crteža i drvoreza prvenstveno kroz minuciozno i strpljivo oblikovanje tankoćutnih grana mladog stabla breze koje poetično korespondiraju s eteričnim vlatima visoke trave. Primjena smjelih i svježih nijansi modre i ljubičaste boje prilikom definiranja pozadine dodatno potencira jedinstvenost cjelokupnog prizora. Stablo mlade breze tako postaje simbol cikličnosti života. 

Iz teksta predgovora viša kustosica Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.

Biografija

Siniša Reberski rođen je 1962. u Zagrebu. 1983. do 1987. g. studira na ALU u Zagrebu gdje diplomira u klasi prof. Ante Kuduza. 1987. do 1990. g. studira na Hochschule für Angewandte Kunst u Beču u majstorskoj klasi za umjetničko pismo i oblikovanje knjiga kod prof. Elfriede Goldschmid, prof. Thomasa Hansena i prof. Waltera Lürzera. 2016. završio je postdiplomski magistarski studij Akademije za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani - studijski program Oblikovanje vizualnih komunikacij kod mentora prof. Lucijana Bratuša, prof. Stane Bernika i prof. Jožefa Muhovića, gdje je stekao akademski stupanj magistar umjetnosti. Od 1991. započinje predavati na ALU u Zagrebu gdje radi i danas u zvanju redovitog profesora. Predavao je i na Studiju dizajna Sveučilišta u Zagrebu, Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci i na Oddelku za oblikovanje na ALUO u Ljubljani.

Uže područje umjetničkoga interesa su mu slikarstvo i kaligrafija. Do sad je izlagao na tridesetak samostalnih i na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Najradije slika u tehnici akvarela za što je primio više priznanja, a među ostalim i veliku nagradu “6. Hrvatskog trienala akvarela” 2013. godine. U svom kaligrafskom radu istražuje razne pristupe, metode i kaligrafske tehnike, kako povijesne tako i eksperimentalne. Često kaligrafiju povezuje sa slikarstvom do te mjere da je ponekad teško odrediti kojem mediju njegovi radovi pripadaju. U svom umjetničkom radu kombinira razne medije istražujući njihove veze i zajednička ishodišta. 

Foto: Galerija Prica